Ozračenje pacijenta u dentalnoj radiologiji
(za doktore dentalne medicine i osoblje)

Ozračenje pacijenta tijekom većine dijagnostičkih radioloških postupaka koji se provode u okviru dentalne radiologije vrlo je malo i uz njega se veže vrlo mali rizik pojave štetnih učinaka ionizirajućeg zračenja.

Ozračenje pacijenta može se opisati efektivnom dozom koja se izražava u sievertima. Sievert je velika mjerna jedinica pa se ozračenje pacijenta pri radiološkim dijagnostičkim postupcima izražava najčešće u mSv (milisievertima, tisućiti dio sieverta) ili čak i u µSv (mikrosievertima, milijunti dio sieverta).

Efektivna doza vezana je uz rizik izlaganja cijelog tijela ionizirajućem zračenju i nije namijenjena za opis ozračenja pojedinog pacijenta, već tipičnog pacijenta. Efektivna doza pacijenta može se koristiti u svrhu usporedbe različitih  modaliteta, odnosno ozračenja pacijenta prilikom korištenja različitih vrsta izvora ionizirajućeg zračenja koji se koriste pri provedbi dijagnostičkog radiološkog postupka.

U sljedećoj tablici dana je usporedba efektivnih doza tipičnog pacijenta za različite dijagnostičke radiološke postupke koji se provode u okviru dentalne radiologije. U istoj tablici je prikazano i koliko je ozračenje stanovništva kao posljedica svakodnevne izloženosti prirodnom zračenju te u slučaju prekooceanskog leta zrakoplovom.

Vrsta snimke

Efektivna doza (µSv)

Pojedinačna snimka zubi

0.3 – 8

Panoramska snimka čeljusti („ortopan“)

4 – 30

Kefalometrijska snimka (kraniogram)

2 – 3

CBCT

180 – 1250

Prekooceanski let zrakoplovom

80

Ozračenje u godini dana kao posljedica izloženosti prirodnom zračenju

2400

Iako je ozračenje pacijenta u većini navedenih dijagnostičkih radioloških postupaka malo, od iznimne je važnosti poštivanje načela opravdanosti. Nadalje, sami dijagnostički radiološki postupci moraju biti optimizirani, odnosno moraju se provesti na način kojim se osigurava najmanje moguće ozračenje pacijenta uz zadržavanje odgovarajuće kvalitete snimke. Tražena kvaliteta snimke mora odgovarati kliničkom pitanju. Optimizacija uključuje, između ostalog, odabir odgovarajućeg modaliteta, parametara snimanja, veličine korištenog polja (što je posebno važno u slučaju CBCT-a), izradu i revidiranje lokalnih dijagnostičkih referentnih razina te redovitu provedbu provjere kvalitete rendgenskih uređaja i sustava za očitanje snimke pri čemu se treba savjetovati sa stručnjakom za medicinsku fiziku.