Medicinsko ozračenje jest izlaganje ionizirajućem zračenju pacijenata ili pojedinaca bez simptoma bolesti tijekom dijagnostičkog pregleda, intervencijskog ili terapijskog postupka u medicini ili dentalnoj medicini u svrhu poboljšanja njihovog zdravlja. Osim izlaganja ionizirajućem zračenju ove grupe osoba, medicinskim ozračenjem smatra se i izlaganje osoba koje svjesno i dragovoljno pridržavaju pacijenta i pomažu mu tijekom tog dijagnostičkog pregleda, intervencijskog ili terapijskog postupka te osoba koje dragovoljno sudjeluju u medicinskom i biomedicinskom istraživanju koje uključuje uporabu ionizirajućeg zračenja

Osobe koje svjesno i dragovoljno pridržavaju pacijenta i pomažu mu

U slučaju nekih pacijenata je provesti pravilan  radiološki postupak poput snimanja rendgenskim uređajem težak ili nemoguć zadatak zbog praktičnih poteškoća vezanih uz specifičnosti pozicioniranja pacijenta ili zbog nedostatka pacijentove suradnje uzrokovanih tjelesnim ili intelektualnim poteškoćama. Radiografsko snimanje male djece također može predstavljati značajne izazove za doktora medicine ili radiološkog tehnologa koji treba rendgensku snimku za dijagnozu. U takvim slučajevima pacijentu je potrebna pomoć. Obzirom da pozitivni propisi osobama koje su profesionalno izložene ionizirajućem zračenju (doktori dentalne medicine i/ili radiološki tehnolozi) zabranjuje pridržavanje i pomaganje takvim pacijentima u okviru njihovog radnog mjesta, pomoć i podršku pacijentu trebaju pružiti osobe u pratnji. Doktor dentalne medicine ili radiološki tehnolog može zamoliti treću osobu da pridržava pacijenta i pomaže mu u kontroliranom području tijekom snimanja pri čemu treba imati na umu da ovu vrstu pomoći i podrške ne smiju pružati trudnice, žene za koje postoji vjerojatnost trudnoće i osobe mlađe od 18 godina.

Ozračenje osoba koje svjesno i dragovoljno pridržavaju pacijenta i pomažu mu tijekom provedbe radiološkog postupka mora rezultirati dovoljnom dobiti, uzimajući u obzir moguću dobit tih osoba i osobne štete koju ozračenje može uzrokovati te direktnu dobit za zdravlje pacijenta. U kontekstu dentalne medicine, lako je vidjeti korist za roditelja koji pomaže svom djetetu obzirom da će to rezultirati kvalitetnom rendgenskom snimkom potrebnom za uspješno liječenje. Međutim, korist je manje očigledna u slučaju osobe koja nije član obitelji ili blizak prijatelj osobe kojoj treba pomoć i podrška.

Nadalje, kad god je to moguće, klinički odgovoran zdravstveni radnik obvezan je osigurati da prije provedbe medicinskog radiološkog postupka osobama koje svjesno i dragovoljno pridržavaju pacijenta i pomažu mu tijekom provedbe medicinskih radioloških postupaka budu pružene odgovarajuće informacije o dobiti i riziku vezanom uz dozu pacijenta kao posljedici medicinskog ozračenja o čemu mora postojati pisani zapis.

Preporučeno dozno ograničenje osoba koje svjesno i dragovoljno pridržavaju pacijenta i pomažu mu tijekom provedbe radiološkog postupka je 5 mSv (efektivna doza) po pojedinom postupku, a pravna ili fizička osoba koja provodi taj postupak efektivnu dozu mora procijeniti za pojedini tip postupka, temeljem literaturnih podataka i/ili mjerenjem izloženosti osoba podvrgnutih tom postupku uporabom osobnog dozimetra s direktnim ili odgođenim očitanjem.

Osobe koje svjesno i dragovoljno pridržavaju pacijenta i pomažu mu tijekom provedbe radiološkog postupka moraju biti zaštićene odgovarajućim osobnim zaštitnim sredstvima propisanog zaštitnog učinka, a njihovo ozračenje mora biti optimizirano.

Osobe koje dragovoljno sudjeluju u medicinskim ili biomedicinskim istraživanjima

Ključna je dostupnost dobrovoljaca za sudjelovanje u istraživanju. Njihovo uključivanje mora slijediti najviše etičke standarde. Ozračivanje pacijenata u svrhu medicinskog ili biomedicinskog istraživanja mora biti odobreno od strane odgovarajućeg etičkog povjerenstva, sukladno posebnim propisima. Osobe koje dragovoljno sudjeluju u medicinskom i biomedicinskom istraživanju koje uključuje medicinsko ozračenje moraju sudjelovati dragovoljno i moraju biti informirane o riziku vezanim uz ozračenje, a za svaku osobu koja dragovoljno pristaje na eksperimentalno medicinsko ozračenje i za koju se očekuje da će ostvariti dijagnostičku ili terapijsku dobit od tog ozračenja, uputitelj i/ili klinički odgovoran zdravstveni radnik moraju prije provedbe tog ozračenja procijeniti dozu koju će ta osoba primiti. Osobe koje dragovoljno sudjeluju u medicinskim i biomedicinskim, dijagnostičkim ili terapijskim istraživačkim programima koji uključuju uporabu izvora ionizirajućeg zračenja, a za koje se ne očekuje direktna medicinska korist od ozračenja, ne smiju primiti efektivnu dozu višu od 0,1 mSv u jednoj godini.